Računovođe obrađuju podatke i izrađuju financijske izvještaje. To isto rade i financijski analitičari i savjetnici. Unatoč tome što rade isti posao, razlika između njih ipak je toliko velika, da čak i kada rade u istoj organizaciji, u obavljanju svog posla međusobno vrlo malo surađuju.

U velikim tvrtkama i organizacijama, računovođe i financijski analitičari rade u različitim timovima, pa čak i odjelima. To je zato što  obrađuju sasvim različite podatke i pripremaju različite izvještaje. Računovođe se bave onim što se dogodilo, a financijski analitičari onim što bi se trebalo dogoditi.

To je bilo tako sve dok automatizacija obrade podataka nije sasvim promijenila način rada, ubrzala procese i približila financijske prognoze realnom vremenu. Dostupnost podataka, onih stvarnih i onih prognoziranih, ograničena je jedino vremenom njihove obrade, stoga je brzina postala imperativ. Računala su u stanju provjeriti i obraditi sve, gotovo bezbrojne podatke, u sve kraćem vremenu. Zato se računovođe i financijski analitičari sve više suočavaju s istim problemima i izazovima kada izrađuju i isporučuju svoje izvještaje, a te promjene ih upućuju na neminovnu međusobnu suradnju.

Početni korak i za jedne i za druge je,  kako, među gotovo neograničenim brojem podataka koji neprekidno pristižu, odrediti koji podaci utječu na njihove izvještaje i kakav je taj utjecaj, da bi zatim znali računalu zadati zadatak da odvoji važne podatke od onih nevažnih. Pri tome su važni oni podaci koji imaju utjecaj na organizaciju a nevažni oni koji nemaju nikakav utjecaj ni pozitiva ni negativan.

S obzirom da su računala u stanju pružiti stvarne podatke u stvarnom vremenu, to približava financijske prognoze stvarnim podacima, i ističe da je razdvojenost računovodstvenih i financijskih timova značajno ometanje brzine.

Stoga je brzina nametnula imperativ uske suradnje između računovodstvenih i financijskih timova, a alat te suradnje je razumijevanje.

Općenito se smatra da računovođe razumiju financije, ali da financijski analitičari ne razumiju dovoljno računovodstvo. To je zato što računovodstveni izvještaji nisu smatrani važnima jer su se bavili prošlim podacima i statičnim izvještajima, nasuprot tome financijski analitičari su se bavili budućim vremenom i projiciranim podacima.

U malim i srednjim tvrtkama, funkcije u financijama najčešće obavljaju vlasnici i članovi obitelji, dok je računovodstvo povjereno, posebno u malim tvrtkama, vanjskim servisima.

Dostupnost podataka i zahtjevi njihove obrade su jednaki i za male i za velike tvrtke, tako je potreba razumijevanja računovodstvenih podataka i izvještaja jednako važna i za velike i za male tvrtke.

Vlasnici malih tvrtki će, ako već to ne rade, više vremena uložiti na razumijevanje računovodstvenih podataka i izvještaja da bi bolje razumjeli utjecaj stvarnih podataka na one planirane i tako, povratno djelovali da oni stvarni podaci budu što bliže planiranim, a zacrtani ciljevi ostvarenim.

Računovođe će dodatno uložiti napor da bolje razumiju stvarne potrebe i stvarne ciljeve, kako bi bili u stanju razlikovati važne podatke od onih nevažnih kao i one koji imaju pozitivan, od onih koji imaju negativan utjecaj na financijske izvještaje.

Razumijevanje je glavni alat kojim će se služiti i financijski analitičari i računovođe, da bi postigli uspjeh i zato će u međusobnoj suradnji pokušati razumjeti ne samo kako doći do pravih podataka već i kakav je njihov utjecaj, a posebno koji obrasci ponašanja generiraju te podatke.